pricica...

Published on 23:59, 05/22,2007

Nedavno sam poceo da pisem zbirku prica, koje su medjusobno povezane, likovima, dogadjajima... Ne bi vam bilo preterano jasno kada bih stavio pricu broj 10, stoga, evo price broj 1. Prica nema naslov...

 

 

Prvi put kada sam izašao iz svog rodnog sela, bilo je kada sam imao pet godina. Bilo je nekako tužno. Pokušavao sam da zapamtim drveće, ali nisam uspeo. Pokušao sam da zapamtim ljude, ali nisam uspeo. Pokušao sam da zapamtim put koji vodi do mog sela, ali nisam. Sve sam zaboravio. Moj prvi pravi put, bio je put kog se ne sećam. Da li je to isuviše loše za prvi put? Ulazio sam nekim zaobilaznim putem u jedan veliki grad. Tog grada se sećam jer sam naredne četiri godine tu proveo. Zgrade su bile visoke i razmišljao sam ko u njima živi, ko je toliko veliki. A onda kada sam ušao u jednu takvu, shvatio sam. Bio sam tužan. Vreme mi je pokazalo i otkrilo sve. Sećam se svega jako dobro, sećam se drveta koje je raslo pored zgrade u kojoj sam živeo. Sećam se dede koji je prodavao sladoled, sećam se i komšije Vladislava. Lud čiča bio taj Vladislav. Sećam se boje krovova, boje zidova, boje ljudi. Sećam se rasporeda grobova, kada su sahranjivali moju... Sećam se rasporeda konzervi sa police u prodavnici. Grobovi su kao konzerve. Sećam se, takođe, i puta koji me je izveo iz tog grada. A čemu sva ta sećanja, kada se ne sećam puta kojim sam došao ovde. Puta koji me je izveo, zašto ga se ne setim, da pobegnem? Sećam se rasporeda grobova, kada su sahranjivali moju nadu.Sećam se rasporeda grobova, kada su sahranjivali moju Nadu. P.S. U grad iz koga sam tada izašao, bez imalo nade da će biti bolje i da će život biti lep, nikada se više nisam vratio, delom zbog zavisti, delom zbog ljubomore. Jeste. Bio sam dete od devet godina kada sam izašao iz grada. I neću ti reći ko je bila Nada? Zašto žalim zbog nje? Neću ti reći, jer još nemam dovoljno snage ni sebi da kažem ko je bila ona. Nemam dovoljno snage sebi da kažem zašto žalim zbog nje? Da li žalim nju? Ili možda sebe? Da li zavidim njoj? Ili nekome zato što joj je bliži nego ja. Neću reći ni tebi ni sebi. Taj grad mi nije doneo ljubav. Taj grad me je doneo ljubavi.Nada je bila moja majka.

 


Pesnistvo! ;)

Published on 14:02, 05/22,2007

 Posto se pisanjem bavim, aktivno od osmog razreda, odlucio sam da vam prikazem nesto od toga... Na forumu, nase gimnazije sam kacio neke tekstove, vecina njih je od tada, do sada nekoliko puta prepravljana i slicno... Uskoro cu malo upotpuniti internet biblioteku Marko Milovanovic, a do tada evo jedna pesma koju sam nedavno napisao... Ako vam se svidja, a i ako vam se ne svidja, vi je prokomentarisite! Bio bih vam zahvalan!

AVLIJA 

Ako živiš srećno

Ako živim srećno

Ako živimo srećno

Ko je ovde nesrećan

Ako sam nesrećan

Zašto sam nesrećan

Ako si nesrećan

Zašto si nesrećan

Ako smo nesrećni

Ko nas ovde guši

Ako smo nesrećni

Zašto smo nesrećni

Dal’ nas neko guši

Dal’ smo svi živi

Dal’ su nam svi živi

Dal’ su nam bolesni pomrli

Dal’ smo onda srećni

Dal’ smo svi zdravi

Dal’ smo svi siti

Ako smo siti i zdravi

Dal’ smo onda srećni

Ako sam sit

Ako sam živ

Ako su mi živi

Ako sam tužan

Što ti nisi tužan

Ti ako si sit

Ti ako si živ

Ti ako si srećan

A ja sam tužan

A ista nam imena

A ista nam granica

A isti nam zakon

A različit sam ja

A različit si ti

A isti smo MI

A isti nam zakon

A isti nam pogled

A ista nam udica

A ista nam mogućnost

A ja sam bolji

A ti si bolji

A od koga smo mi bolji

Od nikoga

Ni od koga

A ista nam imena

A ista nam zakon

A ista nam mi

A ista nam svi

A isti nam svi

A isti na brodu

A isti na bordu

A isti li na podu

A isti na podu li

A isti na bodu li

A isti na bo li

A istina boli

A ista nam avlija

A isto nam ime

A ja sam ’’drukčij’’

A ti si ’’drukčij’’

A avlija velika

A ima nas još

A avlija velika

A dvorište veliko

A nebo veliko

Veliko a daleko

A dal’ da krenem

A dal’ da kreneš

A dal’ da krenemo

Ne

Ne da krenemo

Da krenem

Da kreneš

Al’ ne MI

Već JA

Već TI

Jer nebo je daleko

Jer nebo je teško

Jer putokaza nema

Jer na putu oaza nema

Jer sam ja ja

Jer si ti ti

Jer avlija gleda samo u nebo

A na nebu sija jedna zvezda

Zvezda vidi ceo svet

Zvezda vidi i okolo avlije

Ta zvezda nisam ja

Ta zvezda nisi ti

Ta zvezda smo mi

Mi što smo gore